Prolife akademija – Virovitica – 9. i 10. susret

VOLONTERSKA AKCIJA PROLIFE AKADEMIJE

S jednim odmakom pišem i razmišljam o volonterskoj akciji polaznica Prolife akademije u Virovitici. Kada su se dojmovi slegli, oduševljenje smirilo, razabirem u miru lijepe plodove i životne uspomene koje smo taj dan svi zajedno stekli.

Polaznice Prolife akademije, učenice Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici (dalje KKG), Marija Estera, Klara P., Ena, Lorena i Klara M., su na zadnjim susretima promišljale i osmišljavale volontersku akciju za učenike produženog boravka Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju u Virovitici (dalje COOR). Izazov je bio veći time što su morale pripremiti jednu akciju/radionicu za 3 različite dobne skupine, od nižih razreda osnovne do srednje škole, ukupno 25 učenika. Poruka koju su odlučile prenijeti “SVI SMO MI JEDINSTVENI!” je i njih same motivirala da ne odustaju i da traže model koji će biti primjenjiv na sve. Ono što su tijekom priprema zaključile: što god radile, bitna je emocija s kojom idemo i koju im ostavljamo. Sama naša prisutnost će im već pokazati da su nama oni vrijedni, jer smo tamo, s njima.

Ivan Đordić, predsjednik naše Udruge te jedan od provoditelja programa Prolife akademije i mentor polaznicima, a po struci socijalni radnik, je za sami početak pripreme akcije, održao susret “Od ideje do realizacije” (više o tome možete čitati na Prolife akademija – Virovitica – 6. susret – Studenti za život (szz-hr.org)), a kao završnu pripremu nas na 9. susretu PLA proveo kroz edukativnu radionicu “O volontiranju”. Saznali smo više o tome što je to uopće volontiranje, što očekivati, kako se postaviti u pojedinim situacijama, kako pristupati korisnicima akcije, koji su glavni tips & tricks, odnosno savjeti i trikovi koje je dobro imati “u rukavu” tijekom pripreme i provedbe volonterske akcije itd.
Za kraj nam je poručio: “ZABAVITE SE!”, što smo zaista i učinile!

Akcija u COOR-u, tog predivnog travanjskog ponedjeljka, započela je poticajnim uvodom volonterke Klare P. na temu jedinstvenosti svakog života, s naglaskom na njihove osobne posebnosti. Kroz naizgled jednostavan zadačić da istaknu jednu svoju posebnost i napišu je na karticu, uz svoje ime i utiskivanje svog jedinstvenog otiska prsta u kuglicu gline, doživjeli smo trenutke ushita, nelagode, pa i rumenih obraza jer ne razmišljamo tako često (ili nikada) o onome u čemu smo dobri i posebni, kao što vjerojatnije puno češće razmišljamo o onome u čemu nismo dobri, što nam ne ide. Tu naviku pod hitno treba mijenjati.

Slijedio je rad u grupama, u kojima oni i inače borave tijekom produženog boravka. Tri grupe, svaka sa svojom prekrasnom učiteljicom, ovoga puta uz pojačanje naših volonterki, su obrađivali jednu fazu života: trudnoća i rođenje (bebe), djetinjstvo (djeca), zrela dob (odrasli). Zadatak je bio promišljati o posebnostima svake faze te nacrtati što njih asocira na tu temu, kako je oni vide, što od nje očekuju…

Nakon toga opet svi zajedno u holu gdje smo znatiželjno slušali izvještaje svake grupe i gledali njihove male umjetničke radove koje su ponosno vješali na Lentu života.
Na kraju, proslava našeg zajedništva i novih prijateljstava uz pjesmu i ples. Jednom riječju: IGRA! Bili smo djeca, svi zajedno, ništa drugo nije bilo potrebno.

COOR nas je dočekao otvorenih ruku, a ispratio punih srdaca. Vjerujem da je to iskustvo svih koji se upuste u avanture volontiranja, jednokratno ili dugoročno, ali najteže je ovo – upustiti se! Neka ovaj primjer bude ohrabrenje i poticaj svima koji se dvoume oko iskoraka u smjeru volontiranja te potvrda i obnova motivacije onih koji su u tome već “veterani”.

Za mene kao voditeljicu Prolife akademije i mentora polaznicama pri osmišljavanju i provedbi njihove prve samostalne akcije, bilo je obogaćujuće promatrati kako se od ideje gradila stvarnost. Mene je osobno motivirala lakoća s kojom su one stvarale nešto novo, s odlukom da bezrezervno daju svoje slobodno vrijeme za druge. Ponosna sam na te mlade djevojke, jer su se snašle u izazovnim okolnostima i naučile kako s onim malo što imaju na raspolaganju napraviti puno (jako puno!) za druge.

Hvala ravnateljici COOR-a Stanislavi Đurčević, koja je otvoreno i s povjerenjem prihvatila ideju našeg dolaska, ravnateljici KKG-a Marijani Novak Stanić, koja nas od početka podržava i prati te tako omogućuje svojim učenicima da sudjeluju u Prolife akademiji, divnim učiteljicama produženog boravka, koje su nam bile od velike pomoći na licu mjesta, kao i domaru, koji je pomogao oko tehničke realizacije Lente života, a i tetama čistačicama, koje su za nas i iza nas sve uredile. Hvala i djevojkama, hrabrim i ustrajnim polaznicama Akademije, što ne odustaju unatoč preprekama, nego se kreativno izvuku kao najveće profesionalke i daju svoje vrijeme, talente i srce za druge. Kao što je naša volonterka rekla učenicama: “Svi smo mi kamenčić u velikom mozaiku”. U tome je najveća ljepota i čar – biti “samo” kamenčić.

Katolička klasična gimnazija (kkg-vtc.hr)
Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica (coorvirovitica.hr)

11.4.2022.