Klara M. – PLA – moje volontiranje u COOR-u

Nakon puno tjedana planiranja Marija Estera, Ena, Lorena, Klara i ja smo krenule u COOR (Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju U Virovitici) s voditeljicom Matejom povodom našeg projekta Prolife akademije.

Bio je sunčan dan savršen za ovakvu akciju i nakon kratkih desetak minuta hodanja ušle smo u COOR gdje smo se počele pripremati. Djeca za koju smo pripremali akciju su se brzo okupila na tribinama ispred nas. Klara Pažin je imala prvu riječ i predstavila zašto smo im došli u posjet. Naš cilj je bio upoznati ih s različitim fazama života, ali i mnogo više od toga – ukazati im na njihovu jedinstvenost!

Podijelili smo se u tri grupe: prvoj je bio zadatak obraditi najraniju fazu života – trudnoću, druga grupa je imala za izložiti djetinjstvo, a treća odraslu dob.

Svaka grupa je otišla u svoju učionicu i tako sam se ja zajedno s Marijom Esterom uputila u najmlađu grupu djece, gdje smo učili o fazi trudnoće i rođenja. Djeca su bila jako znatiželjna i pričljiva. Stvarno sam se zabavila s njima, ali onda je bilo vrijeme da se pridružimo ostalima na tribinama gdje je svaka grupa prezentirala jednu fazu ljudskoga života. Sve grupe su stavile crteže na veliku špagu na kojoj je pisalo: ,,SVI SMO MI JEDINSTVENI!“ Također, na samom početku, svatko je otisnuo svoj otisak prsta na lopticu gline, pored napisao svoje ime i što ga/ju čini jedinstvenim. Neki su pisali da vole kuhati, a drugi da najbolje igraju nogomet. Svi smo mi jedinstveni i to smo im htjeli pokazati ovim susretom. Te kartice sa svojim otiscima su nosili kući kao trajni podsjetnik i lijepu uspomenu. Za kraj smo svi zajedno plesali.

Ta djeca i susret su zauvijek promijenila moj pogled na osobe s poteškoćama. Na kraju dana mi smo svi ljudi na ovome svijetu… bili mi mali, veliki, debeli, mršavi itd. Svaki njihov osmijeh je bio vrijedan onih sati uloženih u planiranje akcije. Kada sam vidjela istinsku sreću na njihovim licima tijekom plesanja nisam mogla suzdržati vlastito srce da me ne boli. Bila sam sretna što sam ja mogla nekome biti uzrok osmijeha na licu. Ne trebamo suditi ljude po onome površinskom, po onome što je oku vidljivo, već težiti onome što samo srce može osjetiti.

Svi oni imaju predivna srca i nadam se da smo im ih napunili srećom bar na jedan dan.

Klara Moslavac,

učenica 1. razreda Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici