Rebecca Kiessling (1. dio)

Rebecca Kiessling je izuzetna osoba koju smo imali priliku osobno upoznati u svibnju 2019. godine. Ona često izazove rasprave jer je za mnoge njezin život kontroverzan, čak i među ljudima koji su za život.

1. dio SAZNANJE O POČETKU ŽIVOTA

Rebecca je Amerikanka koja je odrasla u Michiganu u posvojiteljskoj židovskoj obitelji. Odmalena je sanjala o upoznavanju svoje biološke majke. O pobačaju se nije puno pričalo u njezinoj posvojiteljskoj obitelji. Kada je u školi vidjela slike pobačene djece, bila je zgrožena, no nikada ga nije shvaćala kao nešto što je njoj blisko. Njena obitelj je bila liberalna te je Rebeccina sestrična sa 16 godina i sama napravila pobačaj. Rebecca je tada imala 12 godina. Kaže da bez obzira na to što je netko za izbor, pobačaj nikad nije dobra i jednostavna stvar. Dvije godine nakon smrti njenog djeda, baka je priznala da, kada je bila trudna s drugim djetetom (Rebeccinom tetkom), djed je tražio da to dijete bude pobačeno. Baka je to dijete donijela na svijet, ali kaže da djeda nikad više nije voljela, čudila se kako netko to može htjeti i napraviti. Osjećala se vrlo izdano kada je njeno prvo praunuče pobačeno, i to upravo dijete djevojke koja ni sama ne bi bila rođena da njena baka nije poštedjela život njene majke. Da je Rebeccina sestrična tada znala bakinu priču, možda bi i ona poštedjela život svoga djeteta.

Baka je porijeklom iz Austrije, a djed iz Poljske, oboje su Židovi. Znala je da su njihove obitelji stradale u holokaustu. Odmalena je naučila da u svijetu postoji velika mržnja, da postoje ljudi koji bi željeli ubiti drugi nevine ljude. Iako je Rebecca odgojena kao Židovka i suosjećala je s obitelji, znala je da oni nisu njena biološka obitelj. Htjela je znati više o svome identitetu i naći svoje mjesto u svijetu.

Pisala je pjesme svojoj majci koju je uvijek htjela upoznati.

Photo by Green Chameleon from Unsplash

Option of Adoption

Pregnant — unable to support,
not wanting to abort,
you chose the option
of adoption.
Do you long to see
your little baby?
She is mature and grown,
you wonder has she known
about you – the other
Father and Mother?
All that you went through,
she still has never sent you
a card on Mother’s Day.
But that is okay.
she was not being mean —
she only just turned eighteen.
Now will she try to find you?
Does she know it would not mind you?
You ask, “What does she look like?”
She was just a little tyke
the last time you saw her
crying in the arms of the lawyer.
You wonder, “What is her name?”
Oh, you feel such shame,
though you let her live too,
but does she forgive you?
You hope she understood
it was for her own good –
in her highest interest
to give her only the best.
Unable to ever recover,
you only know wish to tell her you love her.

Rebecca je s 18 godina zatražila informacije o roditeljima koji ne uključuju ime, datum rođenja i kontakt. Pročitala je opis u kojem su o majci pisali svi podaci, uključujući boju kose i očiju, visinu, težinu, dob, dob polubrata i polusestre koji su imali 11 i 13 godina kada je Rebecca bila rođena, etnicitet, vjersku pozadinu, obrazovanje, struku, detaljan opis povijesti bolesti. O ocu je pisalo samo da je bijelac krupnije građe, nije sadržavao ni boju kose i očiju. Rebecci se takav kratak opis činio kao policijski opis. Nazvala je zaposlenicu i pitala: „Je li moja majka silovana?“ Dobila je kratki odgovor: „Da, nisam znala kako da Vam kažem.“