Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

„Svako ljudsko biće ima prirodno pravo na život. To pravo treba zaštititi zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen života.“

Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima međunarodni je ugovor koji je pravno obvezujući za države potpisnice među kojima je i Republika Hrvatska. Zanimljivo je kako se uz garanciju prava na život, u ovom Paktu navodi kako je pravo na život prirodno pravo.

Kakvo je to prirodno pravo?

Pojam prirodnog prava poznat je još iz razdoblja prije Krista i kroz povijest je mijenjao svoj sadržaj od prava koje je rezultat Božje objave i volje do prava koje je rezultat zdravorazumskog razmišljanja ljudi. Primjer sukoba između prirodnog prava (Božjih zapovijedi, vlastite savjesti) i pozitivnog prava (onog propisanog od strane državnih vlasti) vidimo Sofoklovoj Antigoni koja je odlučila pokopati svoga brata unatoč kraljevoj zabrani da to učini. Na pitanje kralja kako se usudila prekršiti njegovu zabranu Antigona je odgovorila:

Photo by Ben White from Unsplash

„ Ta ne proglasi meni valjda Zeus.

Nit Pravda vjerna druga donjih bogova,

Ovakvih zakona ti ljudma postavi;

Nit’ tvoj je, mišljah, proglas taj toliko jak,

Te ti ko smrtnik dići bi se mogao

Nad božje, nepisane stalne zakone.

Od danas nijesu ni od jučer, od vijeka

Pa dovijeka živu, nitko ne zna, otkad se

Pojaviše. A rad njih kazan ne htjedoh

Od bogova da trpim, volje s čovjeka

Pobojav ma kog.

Kao što smo ranije rekli, razvojem pojma prirodnog prava na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće pod utjecajem Huge Grotiusa prirodno je pravo odvojeno od božanskog utjecaja te je pripisano ljudskom razumu. Hugo Grotius smatra da se prirodno pravo temelji na pravdi; pravda je ono što nije nepravedno, a nepravedno je ono što se protivi razumu. U Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima navedeno je da je pravo na život prirodno pravo pa prema Gortiusovoj definiciji možemo zaključiti da bi njegove povrede bile nepravedne, odnosno protivne razumu. Osim što su povrede prava na život nepravedne i nerazumne, one su i pravno zabranjene, ne samo na nacionalnoj, nego i na međunarodnoj razini.

Obveza poštovanja prava na život u međunarodnoj zajednici postoji, no očigledno zapriječene sankcije i njihovo neprovođenje ne stvaraju osjećaj dužnosti država da ih poštuju niti države strahuju od posljedica kršenja preuzetih obveza. Dva su izlaza iz ove pozicije. Prvi je osiguranje efikasnog provođenja međunarodnih sankcija za države koje krše pravo na život. Drugi je povratak konceptu prirodnog prava kao Božjeg prava jer Bog koji je milosrdan je ujedno i pravedan, a strah od Božje kazne i pakla za vjernike ima velik odvraćajući učinak.

Autor: Petra Horvat