Prolife akademija – Virovitica – 3. i 4. susret

ISKORAČITI. To svakako nije jednostavno ni lako, ali vrijedi. Vrijedi dati se za nešto što cijelim svojim bićem smatraš vrijednim. Svatko tko je to iskusio barem jednom u svom životu zna taj neprocjenjivi osjećaj nakon iskoraka.

Zašto to onda ne radim(o) koliko bih(smo) htjela(li)?

Ono što često predviđam su okolnosti. U mojoj glavi sve se odvija u vakuumu idealnih uvjeta gdje sve teče glatko i slatko. Onda se sudarim s realnim svijetom gdje „činim prekršaje“ na skorom svakom koraku, jer me dočekuju nepredviđene zapreke. Dočekuje me moja svakodnevica koju je tako teško ugurati u onu idealnu viziju iz moje glave. Znaš li o čemu govorim?

Ako imalo suosjećaš sa mnom, dragi čitatelju/čitateljice, javi mi da pokrenemo neki interni klub liječenih idealista. Zapravo, ja tek trebam biti izliječena.

Kakve to veze ima s PROLIFE AKADEMIJOM, zašto umjesto izvještaja 3. i 4. susreta (koji svi dugo čekaju) ja pišem o osobnim mukama?

Pa zato što sam stvarna osoba i sve u čemu sudjelujem, što stvaram, što vodim je prožeto mojom osobnošću, mojim životom, mojim okolnostima pa u konačnici i mojim promašajima, kao i uspjesima.

3. i 4. susret su obilježeni neočekivanim obratima. Nije bilo onako kako sam zamislila, kako je išlo po planu i programu. Bilo je drugačije, uzbudljivo, no ipak korisno – što je najbitnije.

3. susret, na red je došlo razbijanje mita „Fetus nije ljudsko biće“. Proučavali smo malo embriologiju, bacili se u biološke vode, divili se ljepoti stvaranja ljudskog bića, malog čovjeka koji prolazi nevjerojatne faze svog razvoja i mnogo, mnogo prepreka samo da dođe do začeća, a kamoli tek do poroda. Te biološke prepreke, ili bolje rečeno okolnosti, vraćaju me na početak današnjeg teksta: život nije vakuum, na to smo „osuđeni“ od početka. I promatranje tih složenih procesa fertilizacije i fetalnog razvoja (kroz izvrsne vizualne video prikaze) probudilo i produbilo je u meni divljenje i zahvalnost što uopće postojim. Život je čudo! Moj život je čudo. I tvoj… Svaki začeti život je čudo prirode. Svjesnost o tome usidrila je još više moje nakane za izgradnju mlade generacije koja će prepoznati značaj i vrijednost života i ISKORAČITI u njegovu korist.

4. susret bio je naš prvi online susret. Nikako u planu, ali definitivno pun pogodak! Ovako je s nama mogla biti Matea Rautek, jedna od začetnica Udruge i velika inspiracija za njeno pokretanje. O njoj ćete sigurno još čuti, čitati, slušati. Ukratko, ono što nam je svojom ohrabrujućom životnom pričom poručila: vrijedi boriti se, vrijedi ustrajati, vrijedi se nakon poraza podignuti, preuzeti odgovornost i roviti puteve dalje. I ne samo da to „trebamo“ činiti, nego mi to MOŽEMO! Da je lako, nije. Prihvaćanje neplanirane trudnoće je sve, samo ne lako, ali iz Mateinog primjera vidimo da ti ta neplanirana trudnoća postane najveći blagoslov života – tvoje dijete koje ti da snagu da izneseš terete za koje si mislio da ih je nemoguće iznijeti i donese ti smisao za male i velike borbe svakodnevice.

I sad se ponovno vraćam na početak teksta.

ISKORAČITI. To svakako nije jednostavno ni lako, ali vrijedi. Vrijedi dati se za nešto što cijelim svojim bićem smatraš vrijednim. Svatko tko je to iskusio barem jednom u svom životu zna taj neprocjenjivi osjećaj nakon iskoraka. A okolnosti? Dopustimo im da začine našu svakodnevicu, jer u konačnici – u vakuumu je dosadno.

16.12.2021.