Odnos prava na privatnost i prava na život

Jedno od temeljnih pravnih pitanja vezanih u abortus pitanje je odnosa prava na život začetoga djeteta i prava na privatnost njegove majke koje prema tumačenju Ustavnog suda Republike Hrvatske uključuje pravo na slobodno donošenje odluke o razvoju trudnoće te njezinu prekidu.

• Koje je pravo važnije?

Prema Rješenju Ustavnog suda koje je prihvatilo 12 od 13 njegovih sudaca pravo na život ni na koji način nema prednost nad pravom na život začetoga djeteta. Trinaesti sudac Mislav Šumanović, koji se nije složio s odlukom svojih kolega, u izdvojenom je mišljenju iznio stav kako pravo na život ipak ima prednost nad pravom na privatnost i to iz sljedećih razloga:

1. Pravo na život koje uključuje pravo roditi se je temeljno pravo koje je preduvjet za ostvarivanje svih drugih prava. Osoba koja se nije rodila ne može ostvarivati izborno pravo, pravo na socijalnu pomoć i sva druga Ustavom zajamčena prava.
2. Prema čl.17. Ustava pravo na život spada među prava koja se ne smiju ograničiti niti u izvanrednim okolnostima. Pravo na privatnost ne spada u tu kategoriju te ono u izvanrednim okolnostima smije biti ograničeno. Ako u pravo na život prema Ustavu ne smije biti ograničeno niti kada postoji opasnost za opstanak države, nelogično je da to pravo može biti ograničeno u redovnim okolnostima kada takva opasnost ne postoji.
3. U Ustavom tekstu o pravima čovjeka i građanina pravo na život je prvo navedeno što upućuje na njegovu najveću važnost.

Iako je prilikom donošenja odluke Ustavnog suda prevladalo suprotno mišljenje, smatramo da je argumentacija suca Šumanovića iznesena u njegovom izdvojenom mišljenju s pravnog aspekta puno uvjerljivija od mišljenja ostalih sudaca čiji opsežan prikaz komparativne prakse koja za Hrvatsku nije obvezujuća ne smatramo prihvatljivim niti uvjerljivim argumentom za „ograničavanje“ prava na život.

Photo by Juan Encalada from Unsplash

• Je li moguće ograničiti pravo na život i pravo na privatnost bez da se uništi njihova bit?

Sudac Šumanović o tome iznosi sljedeće mišljenje:

„Pravo na život ne uništava samu bit prava na privatnost nego ga ograničava, jer je pravo na privatnost moguće kvantitativno sadržajno širiti i stezati a da pritom ne bude narušen njegov identitet, odnosno – u slučaju ograničavanja, nije uništena njegova bit. S druge strane, pravo na život ne može biti ograničeno, nego samo u cijelosti egzistirajuće ili posve dokinuto. Život, naime, ili postoji ili ne postoji.“

U slučaju kada bi abortus bio potpuno zakonski zabranjen time ne bi bila uništena bit prava na privatnost već bi ostvarivanje prava na privatnost bilo vremenski ograničeno na trenutak stupanja u spolne odnose koji mogu dovesti do začeća. Poznata izjava zagovornika abortusa: „Moje tijelo, moj izbor“  i tom se slučaju poštuje jer žene o svom tijelu odnosno o tome žele li začeti i roditi dijete slobodno odlučuju u trenutku stupanja u spolne odnose.

S druge strane, ako prihvatimo znanstvenu činjenicu da život počinje začećem, prekid trudnoće u bilo kojem trenutku znači potpuni prekid razvoja djeteta, to jest njegovo ubojstvo. Čovjek je jednako čovjek kada ima dvije, pet, deset, dvadeset, pedeset ili sedamdeset godina. Isto je tako čovjek jednako čovjek u prvom tjednu ili mjesecu svoga razvoja dok se još nalazi u majčinoj utrobi jer već u majčinoj utrobi ima isti DNA koji će nositi cijeli život.

• Postizanje pravedne ravnoteže između sukobljenih prava na život i privatnost

Ustavni sud u već spomenutom Rješenju kaže kako: „Zakonodavac ima slobodu diskrecije u postizanju pravedne ravnoteže između prava žene na slobodu odlučivanja i privatnost i javnoga interesa da se osigura zaštita nerođenoga bića.“  No prije toga naglašava kako: „ nerođeno ljudsko biće uživa ustavnu zaštitu samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost, a pravo na život nerođenoga bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost. „

Ostvarivanje pravedne ravnoteže na način na koji to zahtjeva Ustavni sud nije moguće jer smo već objasnili kako abortus u svim tjednima trudnoće predstavlja potpuno negiranje prava na život te je u suprotnosti s čl.17 Ustava prema kojem se pravo na život ne može ograničiti niti u izvanrednim okolnostima, a kamoli tek u onim redovnima.

Autor: Petra Horvat

Literatura:

1. Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I-60/1991 i dr. od 21. veljače 2017., Narodne novine, br. 25/2017
2. Ustav Republike Hrvatske, čl.17.st.3., „Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajuće postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi“