Najljepše je primiti natrag ljubav

U vezi smo Matej i ja brzo počeli zajedno sanjariti o našoj velikoj obitelji pa smo se nakon upoznavanja na zimu 2017., zaruka pred ljeto iste godine i vjenčanja na ljeto 2018., otisnuli na zajednički put u cijelosti. Na jesen 2019. došla nam je Rita Emilija i trenutno uživamo u njezinim prvim mjesecima te s veseljem iščekujemo njene prve korake i njenu buduću braću i sestre.

Oboje smo još studenti, Matej je na diplomskom studiju matematike na PMF-u, a meni je još ostao diplomski ispit na TTF-u. Sama organizacija života tijekom trudnoće i nakon poroda prošla je bez većih problema. Muž kaže da je to zbog moje neumorne snage i upornosti, a ja kažem da je to zbog njegovog planiranja i predviđanja preuzetog iz šaha u kojem je majstor.

U glavi su nam se javljala razna pitanja, kako uskladiti studentske obveze, financije, posao i obiteljski život. Nakon što smo saznali da sam trudna, bili smo presretni, a veći strahovi od budućnosti pojavili su se kad smo saznali da nećemo imati pravo na porodiljnu naknadu jer ne ispunjavam uvjet da sam u Hrvatskoj s neprekidnim prebivalištem pet godina. Pisali smo na sve moguće adrese, ali nažalost postalo nam je jasno da zakon nije pravedan. Od obećanja ministarstva da će prilikom razmatranja uzeti u obzir zašto dvoje hrvatskih državljana studenata u braku ne mogu imati pravo na porodiljnu naknadu, nemamo ništa.

Bila sam u četvrtom mjesecu trudnoće kad smo dobili informaciju od prijateljice za jedan studentski posao koji smo, među mnogim prijavljenim, dobili i počeli zajedno raditi usred ljetnih ispitnih rokova sve do sredine rujna, dva mjeseca prije rođenja naše kćeri. Bilo je naporno raditi trosmjenski posao 3 mjeseca s 8 sati rada i 2 sata putovanja na posao i 2 sata s posla, a uz to i učiti i čuvati trudnoću, ali uspjeli smo i tada smo zaradili i puno više nego što bi nam porodiljna naknada dala. Istovremeno smo položili pune semestre, i tada i sada s bebom. Sto puta smo rekli da je to Božje čudo, a vrlo smo sretni što imamo podršku obitelji i s jedne i s druge strane, kao i podršku prijatelja.

Ljudi oko nas su pozitivno i vrlo lijepo reagirali na trudnoću, ne mogu se sjetiti nijedne negativne misli vezane za to, sjećam se da nas je to čak i iznenadilo. Oboje smo naišli i na razumijevanje i susretljivost profesora na faksu. Tako se posložilo da mi je u ovoj godini ostao još samo diplomski rad pa nismo imali potrebe za odlaske s bebom na faks, tzv. baka-servisom ili sličnom vrstom pomoći oko bebe. Što se tiče pitanja kako smo i jesmo li se promijenili u braku, možemo reći da je prekrasno svaki dan zajedno rasti u ljubavi, u zrelosti, u problemima i radostima u kojima smo zajedno.

Nekako najčešće čujemo da je razlog zbog kojeg se odgađaju djeca, odugovlači s vjenčanjem, ograničava broj djece – materijalne prilike, pa želimo još jednom naglasiti da je stvarno istina gdje ima za troje, ima i za četvero. A koliko smo proučili, u većini slučajeva pas je veći trošak u prvoj godini nego beba, ne računajući sredstva pomoći koja se dobiju natrag (dječji doplatak, jednokratna naknada od države, jednokratna naknada od grada, porodiljna naknada, pomoći obitelji i prijatelja), i solidan vremenski trošak. Svejedno čak 50 000 obitelji u gradu Zagrebu ima psa u usporedbi sa samo 10 000 rođenih beba godišnje.

Studentima roditeljima možemo poručiti da se sve potrebe za bebu mogu riješiti, posebno ako se ima pomoć bližnjih. Riješe se i kolica, i krevetić, i odjeća, i pelene – mi koristimo platnene koje toplo preporučujemo. Brzo se nauči i nositi bebu i presvlačiti ju i hraniti. Ono što je bebi najpotrebnije jest pažnja i ljubav, a najljepše je primiti tu ljubav natrag putem bebinog udaranja još u trbuhu nogicama, a potom i prvim pokretima ručica, osmijehom… Ako ostanemo gospodari našeg braka i ne damo da nam to djeca postanu, uz Božju pomoć vjerujemo da možemo ostvariti sve što želimo, a djeca su nam dodatna motivacija.

U Zagrebu, 17.5.2020.