Zašto je pravo na privatnost važno u raspravi o abortusu?

U medijskim raspravama o pitanju abortusa često se za zagovornike abortusa kaže kako su pro choice odnosno za pravo na izbor. Na suprotnoj se strani nalaze osobe koje su pro life te se zalažu za zabranu pobačaja pozivajući se na pravo na život začetog djeteta.

Iako se u javnosti često ističe pravo žene na izbor kao argument za legalizacije abortusa sadržaj toga „prava“ ostaje nejasan jer ono kao samostalno pravo ne postoji u zakonodavnoj sferi već se o slobodi odlučivanja odnosno ženina izbora u odlukama domaćih i stranih sudova govori u kontekstu prava na privatnost.

Pod okriljem prava na privatnost o pitanju abortusa američki je Vrhovni sud odlučivao 1973. u povijesnom slučaju Roe v. Wade te je tada konstatirao: „pravo na privatnost je dovoljno široko da obuhvati i slobodnu odluku žene hoće li ili ne iznijeti trudnoću do kraja”. Ženino pravo na privatnost ograničeno je državnom zaštitom „potencijalnog života“ od trenutka njegove održivosti, odnosno 24-28. tjedna trudnoće. Sud je utvrdio kako država nema interesa štiti fetus u fazi dok još nije održiv te se stoga u prvom tromjesečju trudnoće abortus može izvršiti na zahtjev bez ikakvih ograničenja.

Photo by Jonathan Borba from Unsplash

Ustavni je sud Republike Hrvatske u svojem Rješenju naglasio kako „Pravo na privatnost zajamčeno člankom 35. Ustava uključuje pravo svakoga na slobodu odlučivanja i samoodređenje. Stoga je pravu na privatnost inherentno pravo žene na vlastiti duhovni i tjelesni integritet, koji uključuje i odluku hoće li začeti dijete i kako će se njezina trudnoća razvijati. Ostajanjem u drugom stanju (bilo planirano ili neplanirano, na dobrovoljan način ili kao posljedica nasilja) žena se ne odriče prava na samoodređenje. Svako ograničenje odlučivanja žene u autonomnom samoostvarenju, pa tako i želi li iznijeti trudnoću do kraja, predstavlja miješanje u njezino ustavno pravo na privatnost.“

Uključivanje prava žene na izbor (o tome kako će se razvijati njezina trudnoća te hoće li je iznijeti do kraja ili ne) u koncept prava na privatnost rezultat je širokog i vrlo slobodnog tumačenja prava na privatnost od strane sudova. Odlukom da Ustavom zaštićeno pravo na privatnost uključuje pravo žene na odluku kako će se njezina trudnoća razvijati što znači da je može i prekinuti Ustavni sud RH de facto je stvorio pravo na pobačaj iako ono formalno pod tim nazivom ne postoji. Ovakva je odluka Ustavnog suda RH sporna iz više razloga o kojima će biti govora u narednim člancima. Cilj je ovoga članka bio samo prikazati koja je pravna osnova vršenja pobačaja te ukazati na presudnu ulogu sudova u njezinu stvaranju.

Autor: Petra Horvat

Literatura:

  1. Roe v. Wade, 410 U.S. 113 (1973)
  2. Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-I-60/1991 i dr. od 21. veljače 2017., Narodne novine, br. 25/2017

No responses yet

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *