Legalan prisilan pobačaj
U američkom gradu Washington, D.C. više policajki je priznalo da su bile prisiljene na pobačaj pod prijetnjom gubitka posla. Iako je prošlo više desetljeća, te žene još uvijek žale. Jedna policajka tvrdi da poslodavac nije imao pravo dati joj ultimatum između zaposlenja i njezinog djeteta te da to nikad nije bio izbor koji je ona sama slobodno donijela. Nakon toga nije imala djece. Druga policajka kaže da joj je narednica izravno rekla da napravi pobačaj i uputila ju ginekologu koji će to obaviti. Od tada nikad više nije uspjela začeti koliko god je to željela te bi sada izabrala roditi i otišla s tog posla da može vratiti vrijeme.
Iako se današnja društva vole hvaliti promicanjem ljudskih prava, s posebnim naglaskom na prava žena, prisila na pobačaj je nešto o čemu se rijetko govori. Žene s neplaniranom trudnoćom mogu biti u nepovoljnoj situaciji zbog otežanog obrazovanja, rizika od otkaza, financijskih poteškoća, izostanka potpore od strane obitelji, muža, dečka, okoline. Također, u raspravama se često na neplaniranu trudnoću i dijete gleda kao na problem, i to isključivo ženski problem. Taj stav se odražava u razmišljanjima i izjavama poput „moje tijelo, moj izbor“, muškarci nemaju pravo na mišljenje, pobačaj je izbor žene. Pobačaj se nudi kao brzo rješenje i izlazak iz situacije. Zato što je predstavljen kao samo još jedan beznačajan i legalan postupak, zato što se niječu psihičke i fizičke posljedice za ženu (i očiti negativan ishod za dijete), zato što se namjerno odbacuju činjenice o početku života i razvoju čovjeka, dolazi do moralne ravnodušnosti. Stoga, ljudi koji ženi nameću, savjetuju i preklinju na pobačaj zbog vlastite, njezine ili djetetove „dobrobiti“, ne osjećaju da su krivi za prisilu.
Time, naravno, nije ponuđen nikakav izbor, nikakva pomoć ni ohrabrenje, nego samo jedna opcija. Pobačajem se staje na stranu nasilnika, ženu se stavlja u stanje straha i usamljenosti te olakšava prisila na pobačaj. Ovu stvarnost odlučujemo ignorirati dajući joj lijepe nazive kao što su sloboda, izbor i ljudska prava.
Izvor:
No responses yet