Je li roditi unatoč dijagnozama izraz sebičnosti?

Irski par Rebecca Price i Patrick Kiely je u ožujku 2019. izvršio pobačaj nakon što je pogrešno postavljena dijagnoza trisomije 18 (Edwardsov sindrom). Velik broj djece s ovom trisomijom umre tijekom fetalnog razdoblja ili u prvih mjesec dana nakon rođenja.

Otprilike u isto vrijeme kada je u Irskoj legaliziran pobačaj zbog smrtonosnih fetalnih anomalija, Rebecca je saznala da je trudna. Dugo iščekivana trudnoća je tekla uredno, ali je brzim testom otkrivena trisomija u uzorku posteljice nakon čega je na nagovor ginekologinje tri dana kasnije izvršen pobačaj. Iako je prema zakonu obavezan pregled i mišljenje dva ginekologa, drugi ginekolog nije pregledao trudnicu, nego samo potpisao papire. Dva tjedna nakon uzimanja uzorka potpuni rezultat je bio dostupan te je otkriveno da je Rebecca nosila zdravog dječaka kojeg su nazvali Christopher. Par se izjasnio da se ne bi odlučio pobačaj da nije bilo pritiska od strane osoblja kojemu su vjerovali te je pokrenuo sudski postupak koji je završen ove godine. Par će dobiti odštetu i priznanje odgovornosti od strane osoblja i institucija uključenih u slučaj, ali sami kažu da ova rana neće zacijeliti.

Nakon otkrivanja malformacija i genetskih bolesti, roditelji se često nađu pod pritiskom medicinskog osoblja, ali i svoje okoline. Pobačaj se u ovakvim slučajevima smatra racionalnom, milosrdnom i za roditelje emocionalno lakšom opcijom, a roditi dijete se smatra sebičnim izrazom vlastitih uvjerenja i izazivanjem nepotrebne patnje i opterećenja samom djetetu, obitelji i okolini. Roditi i voljeti dijete unatoč njegovim poteškoćama i dijagnozama nije sebično. Roditelji djece s posebnim potrebama su ljudi u koje se trebamo ugledati, a ne ih pogrđivati i željeti njihovoj djeci smrt kako bi nama bilo lakše. Nismo pravedniji jer želimo ispraviti nečiju bolest tako što maknemo bolesnog čovjeka, a ne bolest. Nismo milosrdni. Milosrdni smo, požrtvovni i hrabri ako smo spremni prihvatiti, štititi i voljeti bezuvjetno. Sve drugo je iskrivljavanje tih riječi. Emocionalna manipulacija izrazima da je netko sebičan, da je potreban svojoj drugoj djeci, da će pustiti bolesno dijete da pati je podla i kukavička, a ne profesionalna i milosrdna. Podrška roditeljima djece s posebnim potrebama, riječi ohrabrenja i utjehe, društvena i financijska pomoć, uključivanje u društvo, suzdržavanje od zlobnih komentara i sažalnih pogleda je prava profesionalnost, ljubav i prihvaćanje.

Izvor:

https://www.irishexaminer.com/opinion/commentanalysis/arid-40322738.html