Pamela Delgado

Pamela Delgado je direktorica inicijative 40 dana za život u Kolumbiji. U svibnju 2019. imali smo priliku razgovarati s njom i saznati više o njenom iskustvu i situaciji u Kolumbiji.

Pobačaj je u Kolumbiji jako uobičajen. Može se legalno napraviti u tri slučaja: ako je dijete začeto silovanjem, ako dijete ima zdravstvene probleme ili ako žena ima zdravstvene probleme, ne samo fizičke. To bi značilo da je pobačaj dopušten kad se žena osjeća tužno i pod stresom. U zadnje četiri godine je napravljeno 56 milijuna pobačaja u svijetu, s tim da je 49 od toga napravljeno u zemljama u razvoju. U tu skupinu spada i moja država. 98% žena u Kolumbiji kao uzrok pobačaja navodi stres. Prije 5 godina pobačaj je bio ilegalan i kažnjavan zatvorom, a danas se slavi kao ljudsko pravo. Sad mora biti dostupan u svakoj bolnici koja je opremljena za to, a troškovi se plaćaju od državnog proračuna.

Nisam oduvijek bila zainteresirana za pro-life pokret, iako sam bila katolkinja. Čak sam jednog dana otišla u kliniku za pobačaje s prijateljicom i pričekala ju vani. Nisam ozbiljno shvaćala pobačaj, smatrala sam da nije važan. Značaj toga sam shvatila tek godinama poslije. U svom gradu sam vidjela da se pobačaj jako potiče i da se promoviraju različite klinike koje ga nude. Reklame su bile posvuda po gradu. Bila sam šokirana. Tad sam pomislila: „Katolkinja sam, molim krunicu, molim se, idem na misu, ali nisam napravila ništa u vezi pobačaja. A pobačaj je veliki problem u čitavom svijetu.“ Tad sam se na neki način probudila i počela sam se moliti da mi Bog otkrije što mogu napraviti. Pokrenuli smo inicijativu 40 dana za život. U Kolumbiji postoji puno klinika za pobačaje. Neke naprave oko 15 000 pobačaja godišnje. U jednom susjedstvu postoje 34 centra, jedan do drugoga. Kad hodam tim dijelom grada, nailazim na ljude koji dijele letke i pitaju žene žele li pobačaj. Bilo mi je nevjerojatno da živim ovdje tako dugo, a nikad nisam marila za ono što se događa oko mene. Izabrali smo centar u kojem se napravi oko 10 000 pobačaja godišnje. Pokret je započeo s grupom od 15 ljudi i bilo je prekrasno jer su nam se ljudi različitih religija pridružili. Govorili su nam da su zahvalni što je netko odlučio nešto napraviti. U toj kampanji je 10 000 volontera molilo s nama. Spasili smo 10 djece. U zadnjoj inicijativi smo spasili 56 djece diljem Kolumbije. Sada 40 gradova sudjeluje u pokretu. Imamo dvije inicijative godišnje. Dosad smo spasili 280 djece i zabilježili pad pobačaja u najvećim centrima. Prekrasno je jer vidimo da pobačaj može biti zaustavljen samo tim što izađemo, molimo i pokazujemo Božje milosrđe ženama koje traže pobačaj. Mislim da je pobačaj najveći odraz nedostatka ljubavi. Kad žena ide na pobačaj, a mi joj svojim stavom iskažemo ljubav, ta kap ljubavi joj je dovoljna da kaže „da“ životu.

Puno žena koje su imale pobačaj su nas kontaktirale. Ponekad kažu da se to dogodilo prije 30 ili više godina, ali da ne mogu krenuti dalje sa svojim životom. Priključuju se pokretu te se tako žele iskupiti i primiti oprost, ne od Boga jer On im je davno oprostio. Upravo oni ljudi koji su prošli pobačaj su ovom pokretu najposvećeniji.

Dirnuli smo mnoga srca žena koje ne žele napraviti pobačaj, ali se osjećaju preslabo i pritisak je prevelik da se odupru. One ne bi trebale biti same i prolaziti same kroz to. Mediji govore da pustimo žene da same odluče, ali upravo suprotno treba ženama. Kad si tužan, osjećaš se slabo i pod stresom, želiš nekog pokraj sebe i ne bi trebao donositi nagle i velike odluke. Trebaš moliti ako si religiozan ili čekati dok se emocije ne smire.

Desetak članova osoblja u različitim gradovima je promijenilo svoj stav. Jedna medicinska sestra je svakog jutra putovala javnim prijevozom i svakog jutra je prolazila pokraj nas i divila se tom što radimo. Jednog dana je tako hodala pokraj nas i u sebi zamolila Boga da joj da snage da dadne otkaz. To je radila nadalje svakog jutra. I jednog dana je napokon dala otkaz. Došla je u naš ured i rekla da su joj naše molitve dale snagu za to. Danas pomaže pokretu. Također, neki ljudi koji su protestirali protiv nas su se preobratili i postali katolici.

Osnovali smo udrugu Coalition for life. Prvi zadatak udruge je osvijestiti ljude o pobačaju. U pobačaju se ne radi o zakonima i novcu, nego o promjeni srca. Držali smo različite konferencije i govore u školama. Također smo organizirali međunarodne konferencije. Drugi zadatak je ostati u kontaktu s majkama. U uredu imamo modele embrija i fetusa da majke mogu vidjeti kako izgleda njihovo dijete. Također je moguće kod nas napraviti ultrazvuk i čuti otkucaje srca. U uredu se nalazi i soba za djecu gdje se djeca mogu igrati i spavati dok se majke druže s nama. Također im pomažemo da im trudnoća bude što ugodnija. To, među ostalim, radimo tako da im omogućimo da kupe odjeću, pelene i sve potrebno po vrlo niskoj cijeni. Otvorili smo i neke manje obrte u kojima majke mogu zarađivati. Neki od njih su proizvodnja čokolade i nakita. Omogućimo im i odlazak na duhovnu obnovu.

Mediji nas ne vole. U člancima pišu da mučimo žene, da smo agresivni, da strašimo žene. Ne vole nas, ali zvali su me na različite javne debate. Ipak slušaju što i druga strana ima za reći. I kad se loše priča o nama, ne smeta nam. I to je neka vrsta reklame. Osim što mediji pišu negativno o nama, postoje i kampanje koje su usmjerene protiv nas i našeg cilja. Tako na primjer postoji reklama: „Umjesto da imaš dijete, možeš imati torbu punu snova. Stoga nemoj zatrudnjeti. Ako i zatrudniš, možeš pobaciti.“ Postoji još jedna zanimljiva reklama: „Ako želiš pobačaj, mi ćemo biti tu uz tebe.“ To nije istina. Mi stojimo ispred centra i vidimo da im ne pomažu.

Donedavno se na pobačaj gledalo kao na tabu temu, nitko nije pričao o tome. Smatralo se da je to u potpunosti samo ženina odluka. Sad svi pričamo o pobačaju. Priča se o tome sa ženama, u medijima, na društvenim mrežama, svugdje. Ljudi preispituju svoje stavove. 40 dana za život je uspio postići da se vodi rasprava o pobačaju.

Pozvani smo da donosimo ljubav ženama koje se nose s neplaniranom trudnoćom, da im pomognemo izabrati život, obitelj, ljubav, nadu. Pobačaja neće biti onog dana kad žene kažu „ne“ pobačaju, ne trebam ga i ne želim ga. To je ono što mi radimo. Moramo se nastaviti moliti i nastaviti voljeti jer ovo je početak kraja pobačaja u cijelom svijetu.

No responses yet

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *